Jučer je odata počast stradilim civilima izbjegličkog naselja Karaula u Živinicama.
Dana 08.10.1995. godine od agresorske granate život je izgubilo devet osoba, od kojih je bilo sedmero djece. Načelnik Samir Kamenjaković je zajedno sa Kadirom Nukić, jednom od majki koja je tog dana izgubila dijete, a uz prisustvo ostalih roditelja i rodbine poginulih, položio cvijeće na spomen ploču.
Dana, 8. oktobra 1995. godine, na dan Svjetske nedjelje dječijih prava, u prognaničkom naselju Karaula u Živinicama, agresorskom granatom je ugašeno devet života. Sedmoro su bila djeca starosne dobi od dvije do deset godina:
Amra (Meksudin) Seferović, rođena 1993. godine, Đulići – Zvornik;
Ramiza (Ramiz) Husejnović, rođena 1992. godine, Đulići – Zvornik;
Amel (Ismet) Ibrahimović, rođen 1985. godine, Kamenica – Zvornik;
Mirsad (Agan) Gojkić, rođen 1987. godine, Kamenica – Zvornik;
Selver (Sadif) Nukić, rođen 1988. godine, Kamenica – Zvornik;
Amira (Avdo) Delić, rođena 1988. godine, Glogova – Bratunac;
Amira (Hamid) Salkić, rođena 1985. godine, Hranča – Bratunac;
Rajfa (Mehmed) Suljić, rođena 1958. godine, Đulići – Zvornik;
Rahima (Osman) Musić, rođena 1949. godine, Glogova – Bratunac.
Prisutni su svojim dolaskom i polaganjem cvijeća na spomen obilježju posvećenu poginulima u naselju Karaula odali počast stradalim civilima i time poručili da se zločin nikada ne smije i neće zaboraviti.
Roditelji, koji su tog dana izgubili svoju djecu, su u razgovoru sa Načelnikom izrazili nezadovoljstvo radom Tužilaštva na ovom slučaju.
Dakle, i nakon 23 godine nije pronađen zločinac koji je odgovoran za ovo djelo, ali oni poručuju da od pravde nikad neće odustati.
Na kraju razgovora su se složili da zajedničkim angažmanom pokušaju doći do bitnih informacija o tome šta se uradilo na slučaju koji se odnosi na ovaj kobni dan.
“Danas se prisjećamo jednog teškog dana koji je 1995. godine odnio devet života. Žrtve tog dana su bile dvije odrasle osobe i sedmero djece. Ne smijemo nikad zaboraviti ove dane, prije svega da bi održali kontinuitet postojanja sjećanja na te žrtve. Na ovakvim dešavanjima iz ratnog perioda, nažalost, je zasnovana kompletna država Bosna i Hercegovina. Ovakvih momenata, kada se prisjećamo žrtava, u državi Bosni i Hercegovini sigurno imamo u svih 365 dana u godini. Naša obaveza je prije svega da budemo bolji ljudi, te da nađemo način na koji ćemo odati počast ovim žrtvama. U razgovoru sa roditeljima, nedužne djece stradale na današnji dan, saznao sam da Tužilaštvo koje vodi postupak o ovom zločinu nije im dalo ni osnovne informacije. Roditelji koji su tog dana ostavili djecu ovdje zaslužuju znati da li se i šta se poduzelo na rješavanju ovog zločina. Mi smo dužni da zajedno s njima tražimo odgovor na pitanje: “Ko su dželati koji su ovdje napravili genocid?” Genocid. Jer ja smatram da ubiti dijete, ubiti civila koji je daleko od linije se samo tim imenom može zvati. Ovi ljudi su izbjegavši golgotu dolaskom na slobodnu teritoriju, tog dana ovdje proživjeli jos jednu žalost koja se ne smije zaboraviti. U razgovoru sa jednom od majki, rekao sam da ću pokušati prikupiti određene informacije iz Tužilaštva, kako bi smo vidjeli šta se poduzelo kada je u pitanju pronalazak onih koji su odgovorni za ovaj zločin”, rekao je načelnik Samir Kamenjaković.
“To je dan koji nikada zaboraviti neću. Djeca su bila vani, izmamilo ih je lijepo vrijeme. Danas 8. oktobra je tako hladno, a taj dan sunce je sijalo kao da je proljeće. Nažalost, tog dana smo mi izgubili naših sedmero pupoljaka. Još ne znamo ko je odgovoran za taj zločin, do danas pravda nije zadovoljena. Moj sin je ubijen na svoj sedmi rođendan. Tada je moj život stao, ali se nikad nisam predala jer borba se nastavlja. Vrlo je težak život kad ti ubiju sve što imaš. Al nisu mogli ubiti duh bosanski niti će ikada to moći. Ja sam ponovo majka, sretna. Rodila sam ponosnog sina, a i moje drugarice su ponovo postale majke. Mi ćemo ostati ponosni i dostojanstveni a oni što ovako uradiše neka se srame i Boga i ljudi”, poručila je majka Kadira Nukić.
