1. OPĆE I DEMOGRAFSKE KARAKTERISTIKE OPĆINE

1.1. Institucionalno ustrojstvo

  Općina Živinice pripada Tuzlanskom kantonu koga čini 13 teritorijalno zaokruženih općinskih cjelina sjeveroistočne Bosne. U prijeratnom periodu to je bila regija u koju je ulazilo 19 općina sa sasvim drugačijim institucionalnim ustrojstvom. Statusno uređenje općina uređeno je kantonalnim zakonom o lokalnoj samoupravi od 30.06.1998. godine.
Prema navedenom zakonu općina je «jedinica lokalne samouprave, koja se osniva u pravilu za područje više naseljenih mjesta koja predstavljaju prirodnu, ekonomsku i društvenu cjelinu i koja su povezana zajedničkim interesima građanstva i gdje građani ostvaruju lokalnu samoupravu u poslovima utvrđenim ustavom, zakonom i statutom općine». Zakonom su determinisani organi općine, a to su općinsko vijeće i općinski načelnik. Takođe, zakonski je postavljena organizaciona struktura općine koju sačinjavaju manje mjesne organizovane cjeline. Time je omogućeno da se naseljeno mjesto može organizovati kao mjesna zajednica u kojoj se ostvaruje mjesna samouprava u skladu sa statutom općine.
Shodno navedenom zakonu regulisan je i ustavni status i ustrojstvo živiničke općine, u kojoj je grad Živinice centar lokalne samouprave i privrednog razvoja općine. Mjesna samouprava je organizovana u 26 mjesnih zajednica od kojih su 4 gradske. Najmanja mjesna zajednica je Zelenika, a najveća «Centar» grada Živinica.

1.2. Kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe

  Područje Živinica datira iz vremena bosanske kraljevine, kada je pripadalo oblasti Gostilj, Dramešin i Soli, kao samostalnim političkim jedinicama, koje su vremenom gubile te atribute do dolaska Turaka u Bosnu. Pod turskom upravom, nahije (skupine naselja) današnje teritorije živiničke općine pripadaju srebreničkom pa zvorničkom kadiluku, odnosno poslije osnovnom zvorničkom sandžaku.
Naselje Živinice kao urbana lokacija nastalo je vjerovatno u 18. vijeku, dok su okolna seoska naselja znatno ranijeg nastanka o čemu svjedoči sačuvano kulturno-historijsko naslijeđe u obliku nadgrobnih spomenika-stećaka, gradina, vjerskih objekata isl.
Prvi zapisi sa stećaka potiču iz prve polovine 16. vijeka, kada su i podizani kao nadgrobni spomenici Bogumila. Njima su bogati naročito istočni i južni dijelovi živiničke teritorije gdje je evidentirano 25 nekropola stećaka i desetak «samaca», koji pouzdano svjedoče o kontinuitetu naseljavanja ovog područja od srarog doba. Danas je sačuvano oko 250 stećaka među kojima se posebno ističu oni u nekropoli «Vrpolje» i «Trijebnik» u Đurđeviku, «Carska bašča» u Šehićima i usamljeni sarkofag u Musićima.
Od arheoloških spomenika ovdje su prisutna srednjovjekovna utvrđenja ili, kako ih narod naziva, «gradine», koje još nisu dovoljno istražene, i to: Gradina u Nevrenči, «Grad Jasičak» iznad Bašigovaca, Džebarska gradina i «Grad Čaršija» iznad Gornje Višće. Po svom lokacijskom razmještaju kao da čine granični pojas prema sjeveru, odnosno odbrambenu liniju od vjekovnih upada Mađara, Austrijanaca i drugih. Ispod gradine u selu Džebari i danas egzistira najstarija džamija u tk, podignuta u prvoj polovini 16. vijeka na mjestu koje je predstavljalo značajnu stanicu karavanskog puta Tuzla-Kladanj-Olovo-Sarajevo (kota 752). Osnovna zanimanja tadašnjeg stanovništva bili su poljoprivreda i stočarstvo.
Dolaskom Austro-ugarske monarhije u Bosnu (1878. godine) mijenjaju se društvene i ekonomske prilike u ovim krajevima. Poljoprivredni i šumarski resursi pripremaju se za industrijsku eksploataciju, grade se saobraćajnice i industrijski pogoni. Od tog perioda datira i današnje preduzeće za preradu drveta «Konjuh» , koje je već obilježilo 114 godina svog postojanja. Karakteristično je da je živiničko područje dobilo prvi moderni zemljišni katastar.
Historijski gledano, poljoprivreda je bila najzastupljenije zanimanje živiničkog stanovništva, ali je moderno doba zapostavilo njen razvoj i deagrariziralo dotadašnje vlasnike zemlje. Drvna industrija i kasnije rudarstvo bili su tokom novije historije nosioci razvoja i urbanizacije grada Živinica i cjelokupnog razvoja područja ove općine.
Privredni razvoj proizašao je, dakle, iz prirodnog naslijeđa, odnosno postojanja odgovarajućih prirodnih resursa. Naime, osnovni prirodni resursi kojima raspolaže područje općine Živinice i na kojima je baziran njen dugogodišnji razvoj jesu poljoprivredno zemljište, ležišta uglja, šume, mineralne sirovine, itd.

1.3. Geografski položaj općine (gore^)

  Sa ukupnom površinom od 2649km2 Tuzlanski kanton je smješten u sjeveroistočnoj Bosni, između 44 i 45 s.g.š. i 18 i 20 j.g.d. i čini 5,2% teritorije BiH, odnosno 10,1% teritorije FBiH. Teritorij TK predstavlja prelaznu zonu između dinarskog i peripanonskog prostora i zahvata različite geografske cjeline: planinsu, kotlinsku i aluvijalno ravničarsku. Svojim dužim dijelom prostire se u pravcu sjever-jug a užim u pravcu istok-zapad. Sastoji se od dijela Bosanske posavine, dijela donjeg Podrinja, tuzlanske kotline te donjeg i gornjeg sliva rijeke Spreče. Rubna područja TK okružuju aluvijanska Posavina sa sjevera, planine Smoljan i Javor sa juga, Konjuh sa jugozapada (sa najvišim vrhom na području TK od 1.327 m.n.v.), Ozren sa zapada, Trebava sa sjeverozapada i Majevica sa sjeveroistoka. Rubni dijelovi kantona dodiruju prostore Zeničko-dobojskog kantona i Republike Srpske.
Teritorij općine Živinice je smješten u kotlini gornjeg toka rijeke Spreče, koja je okružene planinama: Konjuh, Bišina, Majevica i Ozren. Površina općinskog prostora iznosi 291 km2 i zahvata južni dio teritorije TK, naslonjen na općine: Tuzla, Lukavac, Kladanj, Kalesija i sa jugoistočne strane omeđen 10 km dugom entitetskom linijom Republike Srpske. Grad Živinice je lociran u centralnom dijelu općinske teritorije, na ušću rijeke Gostelje i Oskove i njihovom međurječju sa Sprečom na koti od 232 m.n.v. Područje sprečke kotline ima umjereno-kontinentalnu klimu, sa prosječnom godišnjom količinom atmosferskog taloga od 8.64 l/m2, sa vegetativnim periodom od polovine marta do kraja septembra i sa umjereno vjetrovitim prilikama. Sjeverni dio općine je pretežno ravničarski, a južni i jugozapadni dijelovi su brdskoplaninski obrasli pretežno listopadnom šumom. U brdskom dijelu sprečke kotline preovlađuju automorfna zemljišta, a hidromorfna tla uz rijeku Spreču. Najzastupljenija je IV klasa zemljišta, koja se prema kategorizaciji FAO računa kao najlošija.
Raznovrsnost tla (poljoprivredno i šumsko) kao i u dobroj mjeri povoljni klimatski uslovi ukazuju na dosta povoljan geografski položaj općine. Blizina većih privrednih centara Kantona, naročito industrijskog bazena grada Tuzle, ukazuje na posebno povoljan geografski položaj općine. Naime, regionalna disperzija pojedinih privrednih djelatnosti u okviru TK odgovara dobrim dijelom prostornim potencijalima odnosno, resursnom sadržaju njegovih pojedinih općinskih područja pa i živiničkom području.

1.4. Geoprometni položaj općine (gore^)

  Postoje značajne pogodnosti prometno-geografskog položaja TK, ali su mogućnosti aktiviranja i tokovi njegove potpunije valorizacije nedovoljno iskorišteni zbog dugogodišnjeg značajnog zaostajanja u razvoju drumskog i željezničkog saobraćaja u odnosu na BiH.
Najvažniji pravci u drumskom saobraćaju TK su magistralni put Županja-Tuzla-Sarajevo-Opuzen i regionalni putni pravci Tuzla-Zenica (prema centralnoj Bosni), Tuzla-Doboj (prema B. Luci), Tuzla-Bijeljina i Tuzla-Zvornik (veza TK sa jugoistočnom Evropom). Prema tome, uzimamo u obzir i mrežu živiničkih regionalnih i lokalnih drumskih pravaca, od kojih izdvajamo: Međaš-Ribnica i Lukavac-Živinice-Šekovići.
Osnovu željezničke mreže TK čine saobraćajni putni pravci Brčko-Tuzla-Živinice-Banovići i Tuzla-Doboj (ukupne dužine oko 140 km), kao i pravac Tuzla-Živinice-Zvornik (50 km) pušten u promet 1990. godine. Ovi pravci povezuju TK sa drugim dijelovima BiH, Jadranskim morem i lukom Ploče, srednjim i ostalim dijelovima Evrope kao i sa teritorijom SCG.
Na teritoriji općine Živinice, 5 km istočno od Grada i 8 km jugoistočno od grada Tuzle, nalazi se aerodrom «Dubrave» koji je nedavno pušten u civilni saobraćaj. On otvara nove mogućnosti prometnog i privrednog komuniciranja TK sa svijetom.
PTT saobraćaj na prostoru TK (samim tim i općine Živinice) relativno je razvijen i ima realne preduslove za dalji brži razvoj, što će najvećim dijelom ovisiti od mogućnosti praćenja tehničkog progresa iz informatike i telekomunikacija u svijetu.

1.5. Stanovništvo (gore^)

Općina Živinice bilježi pozitivan trend porasta stanovništva u posljednjih pet decenija. Prema objavljenim zvaničnim podacima popisa stanovništva iz 2013. godine na prostoru Općine Živinice registrovan je ukupno 57.765 stanovnika, što je za 43,2% više u odnosu na broj stanovnika iz 1971, odnosno 5,4% više u odnosu na  broj stanovnika iz 1991. godine (slika 1). 

Uzimajući u obzir kontinuiran rast stanovništva u prethodnih pet decenija, te ne zanemarujući činjenicu da Općina privlači populaciju iz drugih područja Kantona, zbog privrednih potencijala, nosioc izrade Prostornog plana Općine Živinice je procijenio da će u 2032. godini na prostoru Općine živjeti 65.484 stanovnika. Povećanje broja stanovnika u periodu od 20 godina iznosi 6,99 %, dok je godišnji prirast procjenjen na 214 st/g, što je u skladu sa statističkim podacima, ali i procjenom prirodnog prirasta Općine Živinice, koju je predvidio Prostorni plan Tuzlanskog kantona.

Na živiničkom području je prema rezultatima popisa iz 1991. godine živjelo 54.653 stanovnika. U predratnom periodu općina je, prema gustini naseljenosti, bila daleko iznad prosjeka Republike BiH. Tako je, prema popisu iz 1991. godine, prosječna gustina naseljenosti na području općine iznosila 188 stanovnika/km2, a u BiH 85 stanovnika/km2. Na ovakvo kretanje stanovništva presudan uticaj su imali elementi prirodnog kretanja stanovništva (natalitet i mortalitet), odnosno njihova rezultanta – prirodni prirast stanovništva. Do početka rata na području općine događale su se značajne i nagle promjene u okviru demografske i socioekonomske strukture stanovništva. To se posebno odnosi na promjene u broju seoskog i gradskog stanovništva i njegovog obrazovnog nivoa. Od 1948. do 1991. godine broj stanovnika se gotovo utrostručio. U 1948. stanovništvo se pretežno bavilo zemljoradnjom i stočarstvom, dok 1991. godine neznatan broj stanovnika živi od poljoprivrede. U posljednjoj predratnoj dekadi izražena je snažna migracija seoskog stanovništva u grad. Demografski pritisak na urbana područja posljedica je nagle industrijalizacije u socijalističkoj eri.
Prosvjetno-obrazovno obilježje govori o značajnim rezultatima na polju povećanja broja stanovnika sa srednjom, višom i visokom naobrazbom, kao i smanjenju broja nepismenih osoba. Učešće ovih posljednjih je sa 24% u 1971. smanjeno na manje od 10% u 1991. godini.

Starosna struktura stanovništva Općine Živinice je relativno stabilna u prethodnom petogodišnjem periodu. Prema Popisu stanovništva iz 2013 godine, 17% stanovništva čini starosna grupa od 0-14 godina, 74% stanovnika grupa radno sposobnog stanovništva od 15-64 godine te 9% stanovništva pripada starosnoj grupi preko 65 godina. 

U postratnom periodu broj stanovnika na području općine kao i Kantona naglo raste. Razlog tome su razna masovna agresorska protjerivanja stanovništva sa posavskog i podrinjskog područja zemlje tokom rata. Ovdje se slio značajan dio izbjegličkog talasa, naročito Srebreničana. Danas na tom području živi preko 70.000 stanovnika od čega se 28,3% odnosi na raseljena lica. Ovaj priliv stanovništva u velikoj mjeri je doprinio povećanju gustine naseljenosti na tom području.

Iako je područje općine svo vrijeme rata bilo u sastavu slobodne teritorije, ipak je bilo izloženo granatiranju i borbenom djelovanju agresora. Zbog toga su nasilne smrti bile stalno prisutne. Prema podacima Ministarstva za boračka pitanja, u TK je do kraja 1995. godine poginulo i nestalo više od 15.000 ljudi od čega je općina Živinice imala 369 poginulih i 560 nestalih lica, dok je 86-oro djece ostalo bez oba roditelja. Ovome treba dodati i civilne žrtve rata, te 450 ratnih vojnih invalida koji primaju socijalnu zaštitu. Zabilježeno je i opadanje nataliteta, koje je danas tri puta niže od predratnog.Prosječna stopa rasta broja stanovnika za područje Živinica iznosi 3,59%, što je brže od rasta Kantona (2,27%).

1.6. Prirodni resursi (gore^)

  Kako je već rečeno, osnovni prirodni resursi sa kojima raspolaže prostor općine Živinice i na kojima se bazira njen dugoročni razvoj jesu poljoprivredno zemljište, šume, minerali (ugalj i kamen).
Zemljište. Živinička općina raspolaže sa oko 29.100 hektara zemljišta. Najveći dio otpada na poljoprivredno (37,9%) i šumsko (49,9%) zemljište. U strukturi poljoprivrednog zemljišta najveće učešće imaju oranice sa 8.003 ha ili 72,6% od ukupnog poljoprivrednog zemljišta. Na drugom mjestu su livade sa 1.392 ha ili 12.6%. Pašnjaci i voćnjaci su zastupljeni podjednako: prvih je 803 ha, a drugih 827 ha.

Vlasnička struktura poljoprivrednih površina govori da je privatni sektor zastupljen sa 81% poljoprivrednog zemljišta, dok državni sektor gazduje sa 111119% poljoprivrednih površina. U privatnom vlasništvu najviše je oranica 73,8%, zatim livada 12,5%, dok na površine pod voćnjacima otpada 8,5%, a najmanje je pašnjaka, svega 5,2%.

Državni sektor raspolaže sa 2.025 ha poljoprivrednog zemljišta, od čega na oranice otpada 67,3%, voćnjake 3,1%, livade 13,3% i pašnjake 16,3%. Usporedbom površina državnog i privatnog sektora vidi se da i kvantitativno i kvalitativno privatni sektor ima povoljnije pozicije za razvoj poljoprivredne proizvodnje.

Komparirajući strukturu učešća nepoljoprivrednih površina sa ukupnim površinama u ostalim općinama TK može se izvesti zaključak da su nepoljoprivredne površine najveće i najprisutnije u općini Živinice, prije svega zbog hidroakumulacije jezera Modrac i rudničkih eksploatacionih polja.
Šume. Živiničko područje spada u red šumom bogatih prostora. Međutim, posmatrano sa stanovišta ukupno raspoložive drvne mase i njenog prirasta ta slika izgleda mnogo skromnije. S obzirom na značajnu devastaciju u toku rata i neizvršeno mjerenje, danas je teško egzaktno iskazati drvni potencijal. Podaci iz 1989.godine su govorili da je općina raspolagala sa oko 2.218 hiljada kubnih metara drvne mase i da je imala godišnju sječu oko 98 hiljada m3 drveta.
Prema vlasničkoj strukturi, od ukupnih 14 hiljada hektara površine pod šumama, 76,1% je u državnom, a ostatak u privatnom posjedu.

Ugalj. Od mineralnih resursa na području općine najznačajnija su nalazišta uglja (lokaliteti Dubrava i Đurđevika). Ekstrakcija mrkog uglja na lokacijama Đurđevika, kasnije Višće i Bašigovaca, datira još od prije drugog svjetskog rata, a uglja lignita u zoni Majevice, lokalitet Dubrave, od prije desetak godina. Ovi rudnici su prije rata proizvodili oko 2,3 miliona tona uglja, pretežno za TE «Tuzla» (danas ovi rudnici proizvode petinu predretne količine uglja). Ukupne rezerve mrkog uglja procjenjene su na 60 miliona t, a lignita na 100 miliona tona, što govori da će ovaj resurs i dalje imati značajnu ulogu u privrednom razvoju općine.
Mineralne sirovine takođe spadaju u izdašne prirodne resurse općine. Površinski kopovi krečnjaka imaju sve veći značaj s obzirom da omogućuju proizvodnju agregata neophodnih za razvoj građevinarstva na ovom području (S. Gračanica, Podgajevi, Višća, Maline itd.). Vrijedi pomenuti i desetmilionske zalihe kvalitetnog kvarcnog pijeska koji se javlja otkrivkom uglja na eksploatacionim prostorima rudnika uglja Brnare. Ovaj resurs je potencijalna okosnica razvoja industrije u općini, jer može poslužiti kao zamjenski kapacitet u eksploataciji uglja.

Općinsko područje raspolaže i značajnim vodoprivrednim resursima riječnih tokova Spreče, Oskove, Gostelje, ali i podzemnim (izvorskim) vodama Sprečkog polja. Kaptaže izvorske vode «Toplica», Sprečkog polja i Stupara predstavljaju osnovu sistema vodosnabdijevanja gradova Tuzle i Živinica. U predgrađu Živinica je odnedavno u javnoj upotrebi uređeno izvorište mineralne vode (kiseljak), magnezijsko hidrokarbonskog tipa, dobre upotrebne kvalitete, ali još nije ekonomski valorizovano. Sa turističkog stanovišta, ovdje su od posebnog značaja rječice Toplice i jezero «Modrac». Na izvorištu rječice Toplice, koje ima stalnu temperaturu vode 22 C, grade se turistički sadržaji (bazen, depadans). Turistička ponuda jezera «Modrac» postaje sve raznovrsnija. Međutim, vezano za vodne resurse, neizostavno se mora napomenuti da su otvoreni riječni tokovi općine zagađeni, ekološki devastirani industrijskim i komunalnim otpadnim vodama, koje ugrožavaju i jezersku akumulaciju «Modrac». Zagađenost vodotoka, karakter bujičnih tokova i obilje podzemnih voda imaju za posljedicu da većina naselja općine oskudijeva vodom. Iz tih kao i drugih bitnih razvojnih faktora, očuvanju i sanaciji vodnog resursa treba posvetiti dužnu pažnju.